Ovo je izjava Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice, Filippa Grandija
UNHCR, Agencija UN-a za izbjeglice, duboko je zabrinut zbog sve većeg broja incidenata nasilja i ozbiljnih kršenja ljudskih prava nad izbjeglicama i migrantima na raznim europskim granicama, od kojih su neki rezultirali tragičnim gubitkom života.
Unatoč ponovljenim pozivima UN-ovih agencija, uključujući UNHCR, međuvladinih i nevladinih organizacija za okončanjem takve prakse, nasilje, nedozvoljeno postupanje i pushbackovi i dalje se redovito prijavljuju na više ulaznih točaka na kopnenim i morskim granicama, unutar i izvan Europske unije (EU).
Posebno smo zabrinuti stalnim i dosljednim izvještajima koji dolaze s grčkih kopnenih i morskih granica s Turskom, gdje je UNHCR zabilježio gotovo 540 prijavljenih slučajeva neformalnog povratka od strane Grčke od početka 2020. Uznemirujući incidenti također su prijavljeni u srednjoj i jugoistočnoj Europi, na granicama s državama članicama EU.
Iako mnogi incidenti ostaju neprijavljeni iz različitih razloga, UNHCR je intervjuirao tisuće ljudi diljem Europe koji su bili žrtve pushbackova i prijavili uznemirujući obrazac prijetnji, zastrašivanja, nasilja i ponižavanja. Ljudi izvještavaju da su na moru ostavljeni da plutaju u splavima za spašavanje ili ponekad čak tjerani izravno u more. Takve prakse pokazuju nedostatak obzira prema ljudskim životima. Od rujna 2021.g., u Egejskom je moru najmanje troje ljudi poginulo u takvim incidentima, a posljednji se dogodio u siječnju ove godine. O jednako užasnim praksama često se izvještava i s kopnenih granica, uz dosljedna svjedočanstva ljudi koji su bili prisiljeni skinuti odjeću i obuću i bili brutalno vraćeni u teškim vremenskim uvjetima.
Uz nekoliko iznimaka, europske države nisu uspjele istražiti takva izvješća, unatoč sve brojnijim i vjerodostojnim dokazima. Umjesto toga, podižu se zidovi i ograde na raznim granicama. Osim odbijanja ulaska na granicama, dobili smo i izvješća da su neke izbjeglice možda vraćene u zemlju porijekla, unatoč rizicima s kojima bi se tamo mogli suočiti, što bi moglo bilo u suprotnosti s međunarodnim pravnim načelom non-refoulement.
Pravo na traženje i uživanje azila ne ovisi o načinu dolaska u neku zemlju. Ljudima koji žele tražiti azil to treba i omogućiti te ih upoznati s njihovim pravima i pružiti im pravnu pomoć.
Ljudi koji bježe od rata i proganjanja imaju malo dostupnih opcija. Malo je vjerojatno da će zidovi i ograde služiti kao sredstvo odvraćanja. Oni će samo doprinijeti većoj patnji pojedinaca kojima je potrebna međunarodna zaštita, posebice žena i djece, i potaknuti ih da razmisle o drugačijim, često opasnijim, rutama što će vjerojatno rezultirati daljnjim smrtnim slučajevima.
Ono što se događa na europskim granicama pravno je i moralno neprihvatljivo i mora prestati. Zaštita ljudskih života, ljudskih prava i dostojanstva mora ostati naš zajednički prioritet. Hitno je potreban napredak u sprječavanju kršenja ljudskih prava na granicama, kao i uspostava uistinu neovisnih nacionalnih mehanizama za praćenje kako bi se osiguralo izvješćivanje i neovisna istraga incidenata.
Bojimo se da ove žalosne prakse sada riskiraju da postanu uobičajene i utemeljene na politikama. One pojačavaju štetan i nepotreban narativ ‘tvrđave Europe’. Realnost je da većini svjetskih izbjeglica utočište pružaju zemlje s niskim i srednjim dohotkom s daleko manje resursa, koje često graniče sa zemljama podrijetla u krizi.
Prema EU pravu, aktivnosti nadzora granica moraju se provoditi poštujući temeljna ljudska prava. Moguće je upravljati granicama i rješavati sigurnosne probleme, uz primjenu pravednih, humanih i učinkovitih politika prema tražiteljima azila koje su u skladu s obvezama država prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima i izbjegličkom pravu, uključujući Konvenciju iz 1951.g., kao i europskim pravom.
Europske države već dugo snažno podržavaju rad UNHCR-a i daju važne doprinose i zaštiti izbjeglica i državama domaćinima. Ipak, financijska potpora i potpora kapacitetima u inozemstvu ne mogu zamijeniti odgovornost i obvezu država da primaju i štite izbjeglice na vlastitom teritoriju.
Iako je ključan kao demonstracija vanjske potpore najvećim državama domaćinima izbjeglicama, preseljenje i drugi pravni putevi ne mogu zamijeniti obveze prema ljudima koji traže azil na granicama, uključujući one koji su došli neregularno i spontano, uključujući i brodovima.
Države moraju ispunjavati svoje obveze i poštivati temeljna ljudska prava, uključujući pravo na život i pravo na azil. Kako Europa odlučuje zaštititi tražitelje azila i izbjeglice je posebno važno jer predstavlja presedan ne samo u regiji nego i globalno.
KRAJ
Medijski kontakti:
- U Ženevi: Shabia Mantoo, mantoo@unhcr.org, mob: +41 79 337 76 50
- U Ateni: Louise Donovan, donovan@unhcr.org, mob: +30 693 668 8157
- U Briselu: Maeve Patterson patterso@unhcr.org, mob +32 470 99 54 35
This post was originally published on UNHCR Croatia.